Programski odbor Muzičkog biennala Zagreb 2019.

Nina Čalopek

Nina Čalopek (Zagreb, 1983.) diplomirala je muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, nakon čega upisuje poslijediplomski doktorski studij književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na Filozofskom studiju u Zagrebu. Kontinuirano i intenzivno bavi se producentskim i organizatorskim poslom prije svega s naglaskom na suvremenu glazbu. Od 2006. izvršna je producentica jedinog profesionalnog hrvatskog ansambla specijaliziranog za suvremenu glazbu, Cantus Ansambla. Od 2009. producentica je Muzičkog Biennala Zagreb, a već 2011. postaje izvršnom producenticom festivala. Godine 2013. angažirana je od strane Vlade Republike Hrvatske na poziciju izvršne producentica Svečane proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Od 2017. predsjednica je Hrvatske udruge Osorske glazbene večeri, te izvršna producentica nacionalnog festivala Osorske glazbene večeri. Ujedno je aktivna i na međunarodnoj kulturnoj sceni te je hrvatska delegatkinja Međunarodnog društva za suvremenu glazbu, a u razdoblju od 2012. do 2013. Izabrana je i za članica Izvršnog odbora ovoga društva. Intenzivno surađuje s Europskom udrugom festivala (EFA), hrvatskom Zakladom Kultura nova te ostalim akterima i institucijama na domaćoj i međunarodnoj glazbenoj i kulturno-umjetničkoj sceni. Bavi se glazbenom kritikom, te je stalna suradnica portala Kulturpunk.hr.

Davor Hrvoj (od 26.3.2018.)

Davor Hrvoj (Zagreb, 1960.) novinarstvom se počeo baviti sredinom 1980-ih kao suradnik emisije Jazz štand Radija 101, koju je od kraja osamdesetih samostalno uređivao i vodio. Krajem 1980-ih počeo je raditi kao suradnik na Hrvatskom radiju. Od 1993. je autor i voditelj emisije Vrijeme za jazzna 3. programu Hrvatskoga radija, od 2013. autor je i voditelj emisije Cro-jazz. Od 2003. do 2006. bio je autor i voditelj emisije Po vašem izboru - Hrvatski jazzna 1. programu HR, od 1998. novinar je i voditelj emisije Vrijeme je za jazz, a od 2017. novinar u emisiji Svijet jazza, obje na Hrvatskoj televiziji. U novinama je počeo objavljivati 1990., najprije u listu Oko, a poslije i u Jutarnjem listu, Vijencu, Zarezu, Hrvatskoj reviji i drugima. Trenutno objavljuje za dnevne novine Novi list, te časopis Cantus (u kojem je godinama bio urednik za jazz i popularnu glazbu) WAM, Hi-Fi i druge. Urednik je Hrvatskog jazz portala (jazz.hr), a od 2007. do 2012. i Web stranice Hrvatskog društva skladatelja (hds.hr), što ih je pokrenulo Hrvatsko društvo skladatelja, te suradnik web stranica Muzika.hr, Ravno do dna i Barikada.com. Dobitnik je Posebne plakete Hrvatskih blues snaga za dugogodišnje sustavno promicanje i promoviranje blues glazbe koja mu je dodijeljena 2010. godine. Odlukom Ministra kulture Republike Poljske 2015. je odlikovan Ordenom časti za zasluge u promicanju poljske kulture.

Ivo Josipović (od 26.3.2018.)

Ivo Josipović (Zagreb, 1957.) diplomirao je i doktorirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te završio studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Stanka Horvata. U pravnim znanostima usavršavao se na uglednim inozemnim institutima i sveučilištima. Posebno se bavi zaštitom autorskih prava i njezinom organizacijom u Republici Hrvatskoj. Profesor je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gostujući predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Od 2010. do 2015. obnašao je dužnost predsjednika Republike Hrvatske. Skladateljski opus od pedesetak djela obuhvaća orkestralna, koncertantna, vokalna i vokalno-instrumentalna, komorna i solistička djela, među kojima se ističu Kurosavin nemir svijeta, za gudače, zvona i timpane (2016.), Samba da Cameraza 13 gudača (1984.), Epikurov vrtza simfonijski orkestar (1984.), Drmeš za Pendereckogza tamburaški orkestar (1986.), Dernekza dva čembala ili klavira, udaraljke i gudače (1988.), Pater Perotinus Milenium Celebratza simfonijski orkestar (1999.) i dr. Djela su mu izvođena u mnogim europskim zemljama, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu, a brojna su snimljena u Hrvatskoj i inozemstvu te izdana na dvadesetak nosača zvuka. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su nagrada Europske radijske unije – EBU (1985.), nagrada Porin (1999., 2000.), Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo (2002.) te Nagrada "Boris Papandopulo" (2002.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Damir Martinović Mrle

Damir Martinović Mrle (Rijeka, 1961.) riječki je glazbenik, basist i osnivač grupe Let 3. Krajem 70-ih svirao je u riječkom punk sastavu Termiti. Nakon raspada benda Mrle nastavlja djelovati kroz multimedijalni projetk Strukturne ptice. U veljači 1986. s ekipom riječkih glazbenika osniva bend Let 2 koji već sljedeće godine mijenja ime u Let 3 te objavljuju komplilaciju Rijeka - Pariz - Texas, svoje prvo diskografsko izdanje. Let 3 je do danas ostao prepoznatljiva rock atrakcija i umjetnička pojava. U grupi Let 3 djeluje kao autor no stvara i sudjeluje glazbeno-performerski u mnogim kazališnim predstavama, dokumentarnim i igranim filmovima te televizijskim emisijama. Aktivno se bavi glazbenim stvaralaštvom i u dječjim predstavama. Oko 2010. počinje suradnja sa Ivankom Mazurkijević. Zajedno (sa Stankom Kovačićem) stvaraju glazbu za film "Sonja i bik" Vlatke Vorkapić te osvajaju "Zlatnu Arenu" u Puli 2012. 2013. stvaraju autorsku glazbu za film Tomislava Mršića "Kauboji" (u suradnji s Ivankom Mazurkijević). Temeljen na suradnji sa Ivankom Mazurkijević nastaje glazbeni bend, projekt Mr.Lee&IvaneSky2 te izlazi album Colours na kojem sviraju gosti poput Matije Dedića, Charlia Jurkovića, Dražena Baljka, Vlade Simčića Vave, Ivana Bojčića, Ivana Valuseka i mnogih drugih. Neke od njegovih brojnih nagrada su: Nagrada Grada Rijeke, mnogo Porina, Crnih Mačaka, Kugle itd.

Tomislav Oliver

Tomislav Oliver (Zagreb, 1987.) diplomirao je muzikologiju (2009.), a zatim i kompoziciju kod prof. Marka Ruždjaka (2011.) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je stipendist Rotary Cluba Zagreb, a 2010. primio je stimulaciju Fonda Rudolf i Margita Matz Hrvatskog društva skladatelja, za poticanje stvaralaštva mladih skladatelja. Za skladbu Obsidienne za komorni ansambl primio je 2011. godine Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu te 2012. Nagradu HDS-a Stjepan Šulek. Laureat je Nagrade Grada Čakovca Josip Štolcer Slavenski za 2015. godinu, za plesnu suitu za komorni ansambl, Complex Poetry (In’ei Raisan). Autor je skladbi za solističke instrumente, komorne ansamble, instrumente i elektroniku te simfonijski orkestar. Usavršavao se na radionicama Međunarodne ljetne akademije Prag – Wien – Budapest, pod vodstvom Nigela Osbornea i Michaela Wendeberga (gdje je osvojio nagradu za skladbu III: Dancers to a Discordant System) te na skladateljskom seminaru International Week u Ljubljani, pod vodstvom Klausa Agera i Gyule Feketea. Od 2011. zaposlen je kao asistent na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. 2015. upisuje poslijediplomski studij na Mozarteumuu Salzburgu, u razredu Stephana Winklera.

Berislav Šipuš (do 26.3.2018.)

Berislav Šipuš (Zagreb, 1958.) diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Stanka Horvata, a usavršavao se kod Gilberta Bosca u Udinama te Françoisa-Bernarda Mâchea i Iannisa Xenakisa u pariškom Elektroničkom studiju UPIC. Dirigiranje je usavršavao kod Vladimira Kranjčevića, Željka Brkanovića, Krešimira Šipuša i Milana Horvata. U Teatru alla Scala u Milanu bio je asistent dirigenta i dirigent (1989.-2002.). Redovni je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a u zimskom semestru akademske godine 2017./2018. gostujući je profesor na Escola Superior de Música de Catalunya u Barceloni. Bio je umjetnički ravnatelj Muzičkog Biennala Zagreb od 1997. do 2011. godine, od 2001. do 2005. ravnatelj Zagrebačke filharmonije, a od 2009. do 2011. umjetnički ravnatelj Osorskih glazbenih večeri. Osnivač je Cantus Ansambla, čiji je umjetnički voditelj bio do 2012. godine, kada postaje počasnim umjetničkim voditeljem. Dobitnik je brojnih uglednih nagrada i priznanja u domovini i inozemstvu te autor više od osamdeset skladbi. Od prosinca 2011. bio je zamjenik ministrice kulture Republike Hrvatske, a od travnja 2015. do veljače 2016. obnašao je dužnost ministra kulture Republike Hrvatske.

Krešimir Seletković (do 26.3.2018.)

Krešimir Seletković (Slavonski Brod, 1974.) diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Davorina Kempfa. Polazio je ljetne tečajeve u Semmeringu (Austrija), Radziejowicama (Poljska), Darmstadtu (Njemačka), Szombathelyju (Mađarska) i Grožnjanu (Hrvatska). Skladbe su mu izvođene u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, Rusiji, Kini, Austriji, Kanadi i Nizozemskoj. Zaposlen je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u zvanju redovitog profesora (prodekan za nastavu). Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja, a od 2003. do 2012. godine bio je urednik edicije ars croatica Hrvatskog društva skladatelja. Godine 2000. njegova skladba Minimo izvedena je na Svjetskim danima glazbe u Luksemburgu. Balet Air, praizveden na 26. MBZ-u, za koji je Seletković skladao glazbu, proglašen je najboljom baletnom predstavom u cjelini za 2011. godinu (Nagrada hrvatskog glumišta). Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu (1999.), Nagrade Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja (2000.), Nagrade za najbolju glazbu za dječju predstavu na 19. SLUK-u (Susret lutkara i lutkarskih kazališta u Osijeku, 2003.), Nagrade Stjepan Šulek (2004.), Nagrade Josip Štolcer Slavenski (2009.) te nekoliko diskografskih nagrada Porin. Od 2013. do 2017. bio je umjetnički voditelj Muzičkog Biennala Zagreb.