027
|
DAYS
LEFT

Povijest MBZ-a

Muzički biennale Zagreb je međunarodni festival suvremene glazbe osnovan 1961. godine. Festival je odmah okupio sva značajna imena međunarodne glazbene scene, istodobno polučivši snažan odgovor, recepciju ali i poticaj u vlastitoj sredini. Najistaknutije osobe prvog Muzičkog biennala Zagreb koje su svojim neumornim radom osigurale uspjeh ovog za one prilike iznimnog festivala, te uvjerili protivnike kako se radi o nužnoj demokratizaciji jugoslavenske glazbe i kulture, bili su Milko Kelemen (osnivač i predsjednik MBZ-a), Ivo Vuljević (šef propagande MBZ-a) i Josip Stojanović (direktor MBZ-a).   
 
Razdoblje biennalskih početaka ujedno je bilo i razdoblje punog života Nove glazbe. Posebno se to odnosilo na područja elektroničke i elektro-akustičke glazbe te glazbene scene i instrumentalnog, odnosno glazbenog teatra. MBZ je tada bio podijem na kojemu konvenciji nije bilo mjesta; to nije bio festival u klasičnom smislu već mnogo više mogućnost i potreba da se konfrontira, preispita ali i objavi razlog, način ili iskustvo jednog novog i drugačijeg svjetonazora. Koji, dakako, nije bio jedan, kao što nije bio niti jednoznačan, ali je njegov jezik bio prepoznatljiv.
 
Istodobno, tadašnja je suvremenost obuhvaćala i skladatelje poput Igora Stravinskog, Benjamina Brittena ili Dmitrija Šostakoviča, te mnoge druge, tada već klasike 20. stoljeća, od kojih je većina i gostovala na MBZ-u. I premda će mnogi od njih kasnije, često retrospektivno, sumnjati u «svoje» vrijeme avangarde, bijenalske šezdesete i sedamdesete godine potaknule su i sublimirale bitak cjelokupne svjetske suvremene glazbene scene, i ostavile važan i trajan trag, u svim područjima umjetnosti.
 
Kasnijim godištima okvir festivala postajao je jasnije i čvršće strukturiran, a zrelost refleksije nadogradila je snagu početnog impulsa. Tematski pogledi nametali su se prirodno, uspostavivši se, ovisno o umjetničkom vodstvu festivala, i kao vrsta konstante. Tako su se izmijenili tematski okviri od elektronike do ženskog skladateljskog pisma, a u samom glazbenom programu često se stavljao naglasak na pojedine zemlje-partnere poput Švedske ili Kanade. Odvijali su se festivali unutar festivala (popularni i dugovječni Urbofest ili Svjetski dani nove glazbe ISCM-a u Zagrebu održani čak 2005. i 2011.), brojne izložbe, simpoziji, gostujuća predavanja i dr. Ipak MBZ se uvijek trudio biti najprije fokusiran na instituciju samog skladatelja. Messiaen, Stockhausen, Stravinski, Cage, Berio, Penderecki, Lutoslawski, Maderna, Kagel, Globokar, Nono, Xenakis,Lucier, Schnebel, Reich, Murail, Maxwell Davis, Birtwistle, Schaffer, Nyman, Cerha, samo su neki koji su gostovali na MBZ-u.   
 
No, iz današnje perspektive i nakon 50 godina iskustva, teško je izdvojiti skladbe, koje su većinom upravo na MBZ-u doživjele svoje prve izvedbe (barem u ovom djelu Europe), nevjerojatne izvođače, mnogovrsne i mnogobrojne projekte, predstave, koncerte i instalacije, simpozije, ali i one slučajne susrete i razgovore, koji su se ugradili u MBZ kakav imamo danas – MBZ kojeg podjednako određuje njegova tradicija, mjesto u vlastitoj sredini kao i ono na svjetskoj sceni, ali i okrenutost najmlađima i tek nadolazećim trendovima i naraštajima.