Povijest MBZ-a

Muzički biennale Zagreb međunarodni je festival suvremene glazbe, osnovan 1961. godine. Prepoznajući potrebu i spremnost Zagreba pa i Hrvatske (tada dijelom Jugoslavije), za suvremenom, avangardnom i eksperimentalnom glazbom, njegovi osnivači - Milko Kelemen, Ivo Vuljević i Josip Stojanović, svojim su neumornim radom i neosporivim uvjerenjem u uspjeh, u Zagreb privukli najvažnije aktere međunarodne glazbene scene, što je rezultiralo izvrsnom recepcijom i dodatnim poticajima domaće sredine.

Biennalski počeci vremenski su smješteni usred procvata Nove glazbe te novih smjeranja, zaokreta, propitivanja i u ostalim kulturnim disciplinama i umjetnostima. No, MBZ je već tada nudio profiliranu platformu, sigurno mjesto za susrete glazbenika, kako skladatelja tako i izvođača iz svih dijelova Europe i šire. Posebna pažnja bila je usmjerena na područja elektroničke i elektro-akustičke glazbe te glazbene scene i instrumentalnog, odnosno glazbenog teatra. MBZ je spajao razne umjetničke grane, preispitivao tradicije, težio novom i drugačijem.

Tadašnja je suvremenost obuhvaćala skladatelje poput Igora Stravinskog, Benjamina Brittena ili Dmitrija Šostakoviča, te mnoge druge, tada već klasike 20. stoljeća, od kojih je većina gostovala na MBZ-u. I premda će mnogi od njih kasnije, često retrospektivno, sumnjati u «svoje» vrijeme avangarde, bijenalske šezdesete i sedamdesete godine potaknule su i sublimirale bitak cjelokupne svjetske suvremene glazbene scene i ostavile važan i trajan trag u svim područjima umjetnosti.

U godinama koje su dolazile okvir festivala postajao je jasnije i čvršće strukturiran, a zrelost refleksije nadogradila je snagu početnog impulsa. Tematski pogledi nametali su se prirodno, uspostavivši se, ovisno o umjetničkom vodstvu festivala, kao rado prihvaćani izazov. Tako su se izmijenili tematski okviri od elektronike do ženskog skladateljskog pisma, a u samom glazbenom programu često se stavljao naglasak na pojedine zemlje-partnere. Odvijali su se festivali unutar festivala (popularni i dugovječni Urbofest ili Svjetski dani nove glazbe ISCM-a; u Zagrebu održani čak dva puta, 2005. i 2011.), brojne izložbe, simpoziji, gostujuća predavanja i dr. Ipak MBZ u središtu svojeg fokusa nosi instituciju samog skladatelja. Messiaen, Stockhausen, Stravinski, Cage, Berio, Penderecki, Lutoslawski, Maderna, Kagel, Globokar, Nono, Xenakis, Lucier, Schnebel, Reich, Murail, Maxwell Davis, Birtwistle, Schaffer, Nyman, Cerha, samo su neki koji su gostovali na MBZ-u.   

Iz današnje perspektive, nakon 60 godina iskustva, teško je izdvojiti skladbe, koje su većinom upravo na MBZ-u doživjele svoje prve izvedbe, vrsne izvođače, mnogovrsne i mnogobrojne projekte, predstave, koncerte i instalacije, simpozije, ali i upravo one slučajne susrete i razgovore, koji su utkani u MBZ kakav imamo danas – MBZ kojeg podjednako određuje njegova tradicija, mjesto u vlastitoj sredini kao i ono na svjetskoj sceni. Ali pogled je kontinuirano ostao okrenut ne samo prema najrecentnijem, već i prema potencijalnom, prema budućnosti, prema novim i tek nagovještenim trendovima, kao i prema novim naraštajima skladatelja, izvođača, umjetnika te publike.