MBZ

Petak, 12. travnja

Autori programskog bloka Arhitektura + Zvuk: Tin Oberman, Tomislav Oliver i Marko Slaviček.

16:00 – 17:00

Sharon KanachIannis Xenakis: Personification of the Music-Architecture Paradigm / Iannis Xenakis: Utjelovljenje paradigme glazba-arhitektura

Iannis Xenakis (1922. – 2001.) predstavlja, ali i definira paradigmu glazba-arhitektura koja se pojavila u drugoj polovici 20. stoljeća, nakon višestoljetnog ignoriranja, te je dovela do razvoja umjetnosti novih medija. Xenakis, koji je bio inženjer po struci, ali i blizak suradnik arhitekta Le Corbusiera punih 12 godina, nesumnjivo je jedan od najvažnijih skladatelja svoje generacije. Prezentacija sadrži kratki biografski pregled polihistorova znanja i utjecaja te temeljito proučava specifična djela – akustična, elektronička i poznate politope – da bi se pokazalo kako, u nastojanju da stvori sveobuhvatno iskustvo, Xenakis prostor koristi na takve osebujne načine da akustika postaje jasno definirani kriterij skladanja.

 

17:00 – 18:00

Ivica BrnićTektonika percepcije

Analogija između glazbe i arhitekture odavno je uspostavljena i čini važan topos obaju diskursa. No ona se u arhitekturi nerijetko iscrpljuje na razini pitoresknih preslika. Bit te analogije puno je (s)tvarnija od njezine vizualizacije. Moglo bi se čak reći da razlike među njima zapravo nema, i da prividna razlika ovisi samo o mjerilu promatranja. Pritom misleći na mjerilo kako se ono koristi u procesu arhitektonskog promišljanja i djelovanja. 

Glazba se, ne uzimajući u obzir njezin estetski naboj, može reducirati na precizno određenu kinetiku tvari, a tako i arhitektura, no u vremenskim periodima drukčijih proporcija. Arhitektura je, naime, iz tog gledišta, ciklično kretanje materije gore-dolje nasuprot sili teže, također neka vrsta vibracije. 

Kao što je zabluda da je arhitektura „zamrznuta glazba“ (Schelling), velika je zabluda da glazba nastane i nestane. Glazba kao i arhitektura prođe kroz fenomenološki interval perceptibilnosti te nastavlja svoj put unedogled. Ključni čimbenik u ovoj jednadžbi je sam promatrač. Njegova percepcija je spremnik tog kretanja. On je taj – i sam kao tvar u prostoru – koji razlikuje višestruke intervale u vremenu i prostoru, on je ujedno i ključ njihove analogije. 

Izlaganje se bavi promjenom agregatnih stanja Arhitekture kroz Glazbu u mjerilu promatrača, pri čemu se razmatra njihovo prožimanje.

 

18:00 – 19:00

Wolf D. PrixArchitecture Isn’t Frozen Music – Music Is the Driving Force Behind the Design / Arhitektura nije zamrznuta glazba – glazba je pokretač dizajna

Moć glazbe u arhitekturi
Glazba je, bez obzira u kojem obliku, oduvijek bila najvažniji izvor inspiracije za naše projekte,
bez obzira na to radi li se o „otvorenom štimu“ gitare Keitha Richardsa iz Stonesa, Mozartovim disonantnim dijelovima simfonija, Muzičkoj žrtvi  Johanna Sebastiana Bacha i Excuse me, while I kiss the sky Jimija Hendrixa ili gudačkom kvartetu Albana Berga.

Na temelju nekoliko odabranih primjera, predavanje pokazuje način na koji koristimo glazbu kao jednu od svojih dizajnerskih paradigmi.
Arhitektura nije zamrznuta glazba – za nas je glazba pokretač dizajna.