MBZ

Ivana Kiš & Mak Murtić: composer's notes

The composers of a very distinctive and authorial vocabulary and wide musical interests Ivana Kiš and Mak Murtić have shared their autopoetic composing notes in anticipation of performance of their own compositions on April 9th, in the Museum of Contemporary Art.

Ivana Kiš: Noćna vožnja

Ova skladba sastoji se od dvaju dijelova:

1. Noćna vožnja

2. Cijevi

Oba ispituju težak osjećaj otuđenosti koji nerijetko obuzima ljude u gradovima.

 

1. Noćna vožnja

Tijekom dana gradski život ne odaje pravu sliku stvarnosti. Opća zaposlenost ostavlja dojam dinamičnog i blistavog života. Istina o gradu otkriva se noću, kada je grad ogoljen i kada na površinu izbijaju duboki osjećaji samoće.

Ovaj je dio skladbe, također, i jako osoban. Ja nemam svoj grad: grad u kojem sam rođena ostavila sam prije mnogo godina, a odonda me posvojilo nekoliko gradova, no nijedan nije doista bio moj. Noćnom vožnjom pokušavam se dublje povezati s posljednjim od mojih gradova-posvajatelja: Tel Avivom.

 

 

2. Cijevi

Gradovi su prepuni cijevi, bile one vidljive ili ne: cijevi su ono što zapravo čini grad. Gradske cijevi uglavnom nisu međusobno povezane jer svaka od njih ima svoju namjenu. One se protežu paralelno jedna s drugom, ili pak zaobilaze jedna drugu i stvaraju velike petlje. Isto se događa i s ljudima koji žive u gradu.

Mak Murtić: Razgovori u trgovačkom centru

Razgovori u trgovačkom centru skladba je napisana za duo perkusionista, multiinstrumentalista i elektroničkih glazbenika Nicolasa Sinkovića i Filipa Merčepa.

Rad je zamišljen kao glazbena instalacija te komentar suodnosa današnje komercijalne kulture i funkcionalnosti kulturnih centara suvremene umjetnosti, koji svoje korijene vuku iz istog doba, tj. perioda obnove nakon Drugoga svjetskog rata. Pitanje koje postavlja jest kako se čovjek osjeća u prostoru i što je za čovjeka prirodno okruženje, na koji način društvo, poglavito, ali ne isključivo, urbano društvo, zamjenjuje prirodne i gradske površine njihovim simulacijama ili pak simulakrama (simulacijama simulacija) u obama takvim centrima.

Skladba koristi tri prohodne prostorije u kojima “publika” postaje prolaznik i sama bira kada i kamo odlazi. U svakoj prostoriji događa se različit, ali povezan zvučni koncept, a koriste se snimke realnih razgovora, zvukova prostora, akustičnih udaraljkaških instrumenata te elektronskih triggera i instrumenata. Glazbenici su sami akteri u tom narativu, ali ne ometaju publiku u njihovu shvaćanju prostora, prirodnih i manufaktiranih mentalnih i urbanih prostora.

Inspiracija za skladbu bio je upravo suodnos Muzeja suvremene umjetnosti i Avenue Malla u Zagrebu te interes raznih promatrača izloga, odnosno izloženog. Gdje i kako se mlade generacije vide u prostoru centra kulture i je li centar kulture, tj. kulture u smislu civilizacije, postao onaj zamišljen za prodaju? Je li možda onaj zamišljen za izlaganje i kulturno uzdizanje zapravo isto prostor prodaje, samo sa suptilnijom porukom? Koje su sličnosti?