MBZ

Pročitajte što je MBZ pripremio za svečano otvorenje 29. izdanja!

Pobjednica 5-Minute Opera Competition otkriva svoje djelo kojim će biti otvoren 29. Muzički biennale Zagreb!
Na narudžbu Muzičkog biennala Zagreb, na otvorenju novog festivalskog izdanja 22. travnja 2017. u Gradskom kazalištu Komedija praizvest će se opera Klothò mlade poljske skladateljice Martyne Kosecke, pobjednice 5-Minute Opera Competition 2015. Nedavno je na adresu HDS-a Martyna Kosecka poslala libreto svoje opere iz kojega se moglo iščitati da se radi o vrlo intrigantnom, kompleksnom i nadasve zanimljivom djelu.

 

Prošloga je mjeseca u prostorijama Hrvatskog društva skladatelja međunarodna prosudbena komisija (Johannes Kalitzke, dirigent i skladatelj, Njemačka; Berislav Šipuš, dirigent i skladatelj, Hrvatska; Daan Vandewalle, pijanist, Belgija) izabrala deset finalista natjecanja 5-Minute Piano Concerto Competition koji će se u travnju 2017., na idućem Muzičkom biennalu Zagreb predstaviti svojim kratkim djelima. Pobjednik će osvojiti vrijednu nagradu – narudžbu „pravog“ klavirskog koncerta čija će pak praizvedba biti 2019. na jubilarnom, 30. Biennalu. Takav kreativni programski iskorak na Biennalu počeo je još 2014. godine, kad je nastala ideja o glazbenom natjecanju s petominutnim formama. Zadatak koji se postavlja pred skladatelje vrlo je izazovan i nalikuje na tzv. fingerprint music: ideja koja dobro funkcionira mora se objasniti u samo tih nekoliko minuta; nema puno vremena za njezino razvijanje, što za skladatelja znači da mora biti jasan i precizan. Prema riječima članova prosudbene komisije, skladatelji su se unutar takvih okvira borili s formom, prirodom instrumenta za koji pišu (klavir), razradom glazbenog materijala. No ipak je bio velik broj i onih koji su uspješno svladali sva ograničenja. Deset izabranih finalista znači deset umjetnički kvalitetnih skladbi, deset različitih rukopisa i svakako zanimljivu koncertnu večer na idućem MBZ-u.

Ovoga mjeseca produkcijska ekipa Muzičkog biennala Zagreb nastavlja rad na ostvarivanju te programske inicijative. Naime, došlo je vrijeme da se počne s realiziranjem ideje finalistice 5-Minute Opera Competition iz 2015. Poljska skladateljica Martyna Kosecka istaknula se među ostalim finalistima svojom petominutnom operom Kochawaya, čija se radnja temelji na kratkoj kineskoj basni. Sopranistica Monika Cerovčec i bas-bariton Krešimir Stražanac utjelovili su kineske likove koji su se nastanili u Koseckinoj mašti te osvojili bodove stručnog suda i publike. Martyna je dobila priliku napisati cjelovečernju operu, a s tom se formom susrela prvi put kao sudionica Biennalova natjecanja. Nedavno je na adresu Hrvatskog društva skladatelja poslala libreto svoje opere Klothò iz kojega se moglo iščitati da se radi o vrlo intrigantnom, kompleksnom i nadasve zanimljivom djelu, što je bio povod za razgovor s tom kreativnom mladom umjetnicom, posvećenoj suvremenoj glazbi i smjelim utjecajima u glazbeni eksperiment. Premijera opere Klothò bit će i suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem Ivana pl. Zajca iz Rijeke, čiji će ansambl i solisti oživiti svijet bajki iz Koseckine opere. To će ujedno biti i svečano otvaranje 29. Muzičkog biennala Zagreb, 22. travnja 2017. u Gradskom kazalištu Komedija. Premijera opere Klothò i suradnja s Poljskom ambasadom u Zagrebu bila je povod da ove godine na Muzičkom biennalu Zagreb Poljska bude zemlja-partner, inicijativa kojom se svakako žele učvrstiti kulturne veze između dvije zemlje i potaknuti što intenzivnija razmjena poljskih i hrvatskih glazbenika.

Nakon magisterija iz kompozicije na Muzičkoj akademiji u Krakowu, Martyna Kosecka upisala je i studij dirigiranja u gradu Katowice. Radi i kao skladateljica i kao dirigentica. Njezina djela izvodila su se na 52., 56. i 57. Festivalu suvremene glazbe Varšavska jesen, na festivalima AudioArt i aXes u Krakovu, SoundScreen festivalu u Bydgoszczu, Ostravskim danima u Češkoj te na festivalu Gent fagot u Belgiji. S iranskim skladateljem Idinom Samimijem Mofakhamom 2013. osnovala je centar za novu glazbu Spectro u sklopu kojega organiziraju glazbene radionice suvremene glazbe i koncerte.

 

Kako ste doznali za 5-Minute Opera Competition i je li to vaš prvi kontakt s Muzičkim biennalom Zagreb?

Dok sam jednom prilikom pretraživala po internetu, naišla sam na objavu 5-Minute Opera Competition, koje mi je zazvučalo drukčije od ostalih natjecanja. Sama tema natjecanja činila mi se izazovnim i obećavajućim pa sam istog trena odlučila „baciti se u vatru“. Naravno da sam znala za Muzički biennale Zagreb, da je to jedan od najvažnijih festivala suvremene glazbe u Europi, iako nisam nikad imala priliku sudjelovati na njemu.

Kako i kada ste počeli skladati?

Moji prvi skladateljski pokušaji sežu u prve dvije godine glazbene škole u Gdanjsku, mojem rodnom gradu. Učila sam klavir i s obzirom na to da sam još bila dijete, nisam voljela vježbati svakodnevno, ali voljela sam svirati. No s vremenom me klavir sve više vukao prema svijetu glazbe. Tako su nastale moje prve klavirske skladbice, kad mi je bilo devet godina, inspirirane onim što sam učila s profesoricom na satovima klavira. Još uvijek ih imam negdje, kao podsjetnik na same početke mojeg skladateljskog putovanja...

Što danas znači biti suvremeni skladatelj, kad je gotovo sve određeno komercijalnim vrijednostima?

Vrlo je teško jednoznačno odgovoriti na to pitanje. Mislim da bih sa svakim novim danom mogla dati drugačiji odgovor, sagledati ga iz druge perspektive. Trenutačno mogu reći da biti suvremeni skladatelj znači prihvatiti izazov svijeta koji nas okružuje, u kojem živimo. To je pokušaj da stvari sagledamo iz drukčijeg, samo nama svojstvenog kuta i da pokušamo uhvatiti detalje koji su nama važni. Jer skladanje kao kreativni čin znači iznošenje stava prema vrijednostima koje mi kao skladatelji smatramo važnima pa ih izričemo naglas, ali glazbom. Da sažmem, to je životni zadatak koji nas ne prestaje iznenađivati i s vremenom postaje sve teži i teži. 

Vi ste i dirigentica. Dirigirate li uglavnom suvremenu glazbu?

U dirigiranju se pokušavam odmaknuti od ograničenja na suvremeni repertoar. Vjerujem da ima mnogo skladbi iz svih povijesnih razdoblja koje i danas nastavljaju inspirirati glazbenike i činiti nas senzibilnijima u interakciji s našom okolinom. Stoga smatram da bi bila prava šteta ne istražiti takve skladatelje. Kao dirigentica, jednako uživam u interpretiranju Mozarta, Rahmanjinova, Stravinskog ili Weberna. Veliko mi je zadovoljstvo kad dobijem priliku zaviriti u svijet takvih i mnogih drugih umjetnika i suočiti se s izazovom da ih interpretiram i barem pokušam razumjeti.

Koje biste utjecaje na svoj glazbeni jezik istaknuli? Tko su bili vaši glazbeni uzori i inspiracije?

Uvijek je bilo puno stvari koje su me inspirirale u vrijeme studija i sad vidim da me glad za znanjem i otkrićima vodila prema novim putovima i otkrivala mi nove ideje u glazbi. Kad bih morala izdvojiti neko ime među onima koji su me najviše inspirirali, morala bih svakako reći da je to bio Luciano Berio. Njegova umjetnost korištenja detalja, manipuliranje strogo određenim glazbenim materijalom i potom stvaranje priče iz toga, zaista me fasciniralo. To je jedna od inspiracija na kojoj sam temeljila svoja daljnja istraživanja. Zatim sam otkrila svijet poljske sonorističke škole, skladbe Pendereckog, Goreckog ili Serockog, koje su me otvorile prema svim eksperimentima s bojom zvuka. Taj me put odveo i do Lutoslavskog i Ligetija, čija su djela zasigurno među najvažnijim referentnim točkama u mojem skladateljskom obrazovanju. Moja najrecentnija ljubav je glazba Salvatorea Sciarrina – umjetnost detalja, igre nijansi i luk prema samom zvuku. Tih nekoliko imena, koje sam se usudila navesti, omogućilo mi je da kreiram vlastito raskrižje izbora koje pokušavam slijediti, kako bi moja djela bila jedinstvena, drugačija, izazovna i svježa u glazbenom razmišljanju.  

Koja su vaša predviđanja o budućnosti suvremene klasične glazbe? Kojim će se smjerovima kretati?

To je zaista teško pitanje. Sigurna sam da će se suvremena klasična glazba nastaviti razvijati, ali njezina evolucija u budućnosti ovisit će o društvenim prilikama, bolje rečeno, o potrebama modernog čovjeka. Naša su očekivanja nadišla glazbu kao melodijski ili ritmički obrazac. Sad preferiramo putovanje u samu dimenziju zvuka ili želimo iskusiti tzv. angažiranu glazbu ili se pak okrećemo multimedijskoj umjetnosti, što je danas vrlo popularno. U takvom slučaju, glazba ne mora biti glavni izvor informacija za publiku. Mislim da će nam vrijeme uskoro pokazati hoće li se glazba još dublje razvijati u navedenim smjerovima. A možda nas može iznenaditi pa se vratiti u neke već iskušane smjerove i krenuti prema repetitivnoj umjetnosti. Ne mogu to predvidjeti, ali mogu vjerovati da će sve situacije koje pokreću događanja u svijetu oblikovati i klasičnu glazbu, odnosno načine njezina izražavanja u budućnosti. Kako će zvučati? Mislim da ćemo se iznenaditi i, kao uvijek, moći imenovati stvari tek naknadno te spekulirati o nekom daljnjem razvoju...

Čitala sam o vašem zanimanju za druge kulture. Imate li određenu etnomuzikološku perspektivu koja također određuje vaš skladateljski rad? Je li vaša glazba pod utjecajem nekih nacionalnih tradicija?

To je točno. Volim učiti o drugim kulturama. Pokušavam razumjeti svakodnevni život i rituale drugih naroda i njihov način razmišljanja, mentalni sklop. Ponekad je pri takvim istraživanjima glazba tek pozadinska stvar. Dok skladam, pokušavam se pridržavati svojih pravila, no ako se dogodi da iskoristim neke elemente tradicionalne glazbe, svejedno to činim na sebi svojstven i manje očit način. Kad bih morala imenovati tradicijske glazbe na koje sam se diskretno referirala u svojim skladbama, to bi svakako bila glazba Irana. Moj suprug je iranski skladatelj suvremene glazbe. Na početku naše veze, prije četiri godine, počeo me upoznavati s iranskom tradicionalnom glazbom, njihovim ljestvicama, instrumentima, formama i značenjima. Zaljubila sam se ne samo u njega nego i u sve zvukove koje mi je približio. Ta je glazba prepuna mikrotonova i vrlo kompliciranih ritmičkih struktura. Razlikuje se od arapske maqam ljestvice te sustava indijskih raga, tradicija koje prema mišljenju zapadnjaka dominiraju Bliskim istokom te indijskim poluotokom. No Iran je velika zemlja, teritorijalno i kulturološki, i za etnomuzikologa je to priča bez kraja. Moram dodati da je zaista vrijedna istraživanja.

Ispravite me ako griješim, no u nekim vašim djelima osjeća se svojevrsni teatralni element. Jeste li već nešto radili s glazbenom dramom ili je 5-Minute Opera Competition vaš prvi susret s takvim formama?

Da budem iskrena, taj je osjećaj uvijek bio u meni, no tek me ovo natjecanje otvorilo u tom smislu, pružilo mi priliku da se „naglas“ otvorim takvom izričaju. Kochawaya je bila moja prva predana studija glasovnih tehnika. To mi je također pomoglo da sagledam operu kao kazališni događaj. Pjevač, osim tehničkih sposobnosti koje su potrebne da savlada napisani glazbeni materijal, mora imati i cijeli niz vrijednosti koje će mu pomoći u kreaciji prave glazbe, u privlačenju slušatelja u svijet novog iskustva. Pjevač je i glumac, showman, ekshibicionist (kao i dirigent, uostalom), koji u izvedbi ne oklijeva, u interpretaciju ulaže svu svoju snagu. Sad kad pišem glazbu u kojoj je prisutan glas, razmišljam o tom „teatru“. To nije razmišljanje o predstavi, nego o „glazbenoj situaciji“ koja uz pripadajuće kazališne akcije pridodaje zvuku viši smisao. To nazivam glazbenim govorom cijeloga tijela i duše!

Vaša opera Klothò ima vrlo zanimljiv libreto koji ste sami napisali. Temelji se na nekoliko bajki. Možete li nam opisati proces pisanja opere?

Mislim da je, kad se piše nova opera, prvo što treba definirati - tema i onda opća glazbena atmosfera koju se želi dočarati. To je sposobnost zamišljanja nekog „oblaka“ iznad samog djela iz kojega potom treba uobličiti sam glazbeni materijal. Takav prilično idealistički početak pretvara se onda u grubu realnost – a to su mjeseci istraživanja. Kad govorim o sebi, čula sam stotine priča iz cijeloga svijeta, mitova, legendi, basni i bajki. Mnoge su me vukle k orkestralnim formama, no tu sam drugačije izabrala. Najprije sam razmišljala o tome koliko tih priča mogu iskoristiti i na koji način te koje osobne poruke mogu odaslati operom. Pristupila sam pisanju s aspekta libretista i skladatelja. Odlučila sam sama napisati tekst. Nakon što sam utvrdila temelj, postala sam potpuno svjesna onoga što me čeka, a to su sati i sati sjedenja, ležanja, stajanja, hodanja, vožnje autom ili letenja. Pritom se cijelo to vrijeme misli samo na jedno – kako ideje prenijeti na papir da bi zaživjele tijekom izvedbe.     

Nakon čitanja libreta opere Klothò, bila sam zaista iznenađena vašim spisateljskim talentom. Je li i to jedan od vaših talenata koje razvijate?

Puno vam hvala na ljubaznim riječima. Zapravo ne, ne radim svakodnevno s tekstom, s pisanjem. Imala sam nekoliko srednjoškolskih pokušaja, međutim to su bile samo avanture. Nikad nisam imala namjeru ozbiljno se time baviti, to je bio lijep hobi koji se sada neočekivano pokazao korisnim. Sposobnost da se pronađe prava veza riječi i, što je još važnije, značenja koje stoji iza njih – dragocjen je dar. Baš sam uživala pišući libreto za svoju operu, iako ga nisam pisala na materinjem jeziku, što je malo otežalo stvaranje. No to mi je olakšalo skladateljski posao jer stvarajući tekstualni temelj takvog opsežnog djela, već sam znala kako će sve moje fantazije funkcionirati s glazbom i kakvu će atmosferu to dodati dimenziji zvuka.

U Klothòu slušatelj može iščitati mnogo skrivenih istina o životu. To upućuje na vašu osobnu zrelost. Smatrate li da je rad na sebi presudan ili barem vrlo važan za umjetnički rast i razvoj?

Apsolutno. Bez osobnog razvoja nikad nije moguće suočiti se s novim stvarima, ući dublje u teme koje nas zaista zanimaju. Mogu dati nekoliko dobrih primjera. Tijekom Olimpijskih igara jedan plivač se ne susreće samo s izazovom pobjede natjecanja, već pokušava i oboriti osobne rekorde. Zašto su dirigenti u 19. stoljeću pokušavali razvijati dirigentske tehnike? Da bi postigli bolje rezultate u izvedbi, što je dovelo do profesionalizacije te struke. Razmišljajući na taj način, smatram da svi mi, bili mi umjetnici ili neumjetnici, konstantnim radom na sebi možemo naučiti više o svim istinama koje nas okružuju i čine nas svjesnijima i zrelijima.

Znam da je ples jedna od vaših strasti. Je li bitan za vaše skladanje? Smatrate li pokret tijela važnom glazbenom kategorijom?

Ples je dugi niz godina bio moja strast. Nažalost, danas ne nalazim toliko vremena za vježbanje, previše me zaokuplja skladanje i podučavanje glazbe. Još sam u neke svoje rane skladbe uključivala ples, fokusirajući se prije svega na improvizacijske tehnike inspirirane umjetnošću velike Pine Bausch. U svojim recentnijim djelima, kao i u radu na Klothòu, pokušavala sam zadržati osjećaj za ples, odnosno mjesto gdje bi se on trebao istaknuti kao najvažniji element na sceni, iako je apsolutna kontrola plesa u toj operi izvan moje moći. To su trenuci u kojima je dobrodošla pomoć redatelja i koreografa. Svladala sam jezik glazbe i riječi, no vjerujem u uspješnu i inspirativnu suradnju s umjetnicima koji su majstori u svojim specijalnostima, u pokretu i ponašanju tijela u protoku zvuka.

Premijera Klothòa bit će i službeno otvaranje 29. Muzičkog biennala Zagreb kada ćete imati priliku surađivati s mnogim hrvatskim umjetnicima iz Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Hoće li to biti vaš prvi susret s hrvatskim umjetnicima? Jeste li zadovoljni izborom solista?

Jako sam uzbuđena što ću surađivati s hrvatskim umjetnicima! Imala sam zadovoljstvo suradnje već s vašim glazbenicima u finalu 5-Minute Opera Competitiona koje se održalo u Zagrebu prošle godine. Nažalost, tada nisam mogla biti prisutna na izvedbi svoje petominutne opere Kochawaya s kojom sam pobijedila, ali sam bila u stalnom kontaktu s umjetnicima koji su je izveli. Impresionirala me njihova izvedba. Napravili su odličan posao! Sada se veselim što ću upoznati umjetnike iz riječkog Kazališta. Zadovoljna sam izborom solista i duboko se nadam da će njima moji likovi biti izazovni i zanimljivi!

Nakon Muzičkog biennala Zagreb, koji su vaši daljnji projekti i u koje će vas dijelove svijeta odvesti?

Tko to sad još može reći... Počela sam razvijati neke projekte s nekoliko manjih europskih ansambala i solista. Također, moj suprug i ja zajedno nastupamo kao SpectroDuo, fokusirani smo na elektroničke improvizacije uživo uz videoeksperimente. Radimo na europskoj turneji i nadamo se da ćemo imati uspjeha. Također, mogu već predvidjeti da će mi nakon premijere Klothòa nedostajati rad s glasom. Moj san je napisati djelo u žanru instrumentalnog teatra, gdje bih se mogla odvažiti na smjela istraživanja zvuka za manju skupinu izvođača. Vidjet ćemo što će se od toga ostvariti. Iskreno, nemam pojma kamo će me posao odvesti. Moja kolegica, izraelska skladateljica Chaya Czernowin kaže: „Mi glazbenici smo građani svijeta. Bez obzira na kompleksnost političkih prilika, mi u svijetu radimo i njegovim neprestanim promjenama se inspiriramo. Nije bitno je li riječ o Aziji, Africi, Amerikama ili Europi. Mi stvaramo i ne odustajemo. I nikad ne znamo kamo će nas to odvesti.“