Luisa Sello: Sunčani Pierrot
Koncert talijanske flautistice Luise Sello, u petak, 24. travnja 2009. u 17 sati u Muzeju Mimara, donosi izvedbu najnovije svjetske i hrvatske literature za flautu solo i uz pratnju elektronike, objedinjene pod naslovom Pierrot Solaire.
24. travnja 2009. MUZIČKI BIENNALE ZAGREB
Muzej Mimara 17 sati
PIERROT SOLAIRE Scensko-glazbeni koncert
Posebna nagrada Start Cup Sveučilišta u Udinama za 2008. godinu
LUISA SELLO, koncept i flaute
Uz brojna glazbeno-scenska djela na ovogodišnjem MBZ-u, pojedini koncerti poigravat će se raznim vidovima instrumentalnog teatra. Tako će koncert talijanske flautistice Luise Sello, u petak, 24. travnja 2009. u Muzeju Mimara, donijeti dramatiziranu izvedbu presjeka svjetske i hrvatske literature za flautu solo i uz pratnju elektronike, objedinjene pod naslovom Sunčani Pierrot (Pierrot Solaire).
Luisa Sello, godinama prisutna na međunarodnoj koncertnoj sceni, učenica najpoznatije francuske škole i partnerica Trevora Pinnocka, Jess Tria Wien i Novog talijanskog kvarteta, predstavlja novu izvedbenu formulu u kojoj se pojavljuje ne samo kao glazbenica nego i kao glumica, kroz scenografsku igru koja naglašava gestualnost umjetničkog izraza.
Gesta, dovedena do vrhunca izražajnosti, naglašava poetike kompozitorâ i uzvisuje njihove namjere, kroz mrežu simbola koji odražavaju atmosfere, legende i mjesta sjećanja.
Predstava pomoću mikrodramatizacije i nekih tehnika glazbenog teatra naglašava gestualnost koja prati izvedbenu formulu. Stoga izvođačica nije samo posrednica između pisane stranice i publike nego postaje i glumica unutar vlastite interpretacije.
Predstava Pierrot Solaire izvedena je u bečkom Musikvereinu, u koncertnoj dvorani Pekinškog konzervatorija, u Sali Agnelli u Tokiju, privukavši slušatelje svih dobi – od onih najmađih pa sve do najvjernijih posjetitelja bečkih koncertnih dvorana. Stoga je tekst koji prati predstavu preveden na nekoliko jezika u suradnji s glumcima i lektorima.
Polazeći od učenja Arnolda Schönberga, koje je početkom dvadesetog stoljeća dovelo u pitanje uobičajene načine izvedbe, Pierrot Solaire preuzima premise bečkog kompozitora s naglaskom na gestualnom izrazu, koji je ciljano reprezentativan i nalazi se u mimetičkom odnosu s tekstom. Naracija prati glazbeni tijek, dopuštajući promjenu osvjetljenja i kostima. Tekst je inspiriran poetikom i atmosferom glazbe, suprotno od uobičajene prakse prošlih stoljeća.
Pierrot, čarobna djevojčica, dolazi u svijet “ljudi” sa zadaćom da ih podsjeti na vrijednosti koje oni prečesto zaboravljaju. Magični obredi prate njezin dolazak u grad Perlu, u kojem vlada površnost, ravnodušnost i žurba. Patera, bog-zmija, demon koji ovladava mislima ljudi dok spavaju, predstavlja zlo, zavist i individualnost. Samo će jedinstvo najdubljih ljudskih vrijednosti uspjeti pokoriti njegovu moć. Taj isti Patera, čuvar potisnutih vrijednosti, stvara jednog “vragolana”, dječaka zlatne kože koji će, ispreplićući svoje prste sa prstima ljupke Pierrot, krenuti prema svijetu spoznaje i slobode izraza. U tome ih prati skrivena melodija Johanna Sebastiana Bacha, simbol snage umjetnosti kao apsolutne vrijednosti.