MBZ

Autori vizuala 30. MBZ-a: Sven Sorić, Hrvoje Spudić i Tin Dožić

Autori vizuala 30. MBZ-a podijelili su svoje misli, ideje i inspiracije za oblikovanje njegova vizualnog, ali i zvučnog identiteta.

Vizualni identitet kao slika i zvuk

Polazišna točka za koncept oblikovanja vizualnog identiteta 30. muzičkog biennala Zagreb jest ta da se identitet sastoji i od slike i od zvuka. Način na koji se to postiglo je reinterpretacija fizičkoga zapisa zvuka u obliku grafa amplituda zvučnoga vala po jedinici vremena. Takav se zapis vizualno manifestira kao niz paralelnih linija koje variraju svojom gustoćom. Osim što je time stvoren jednostavan, ali fleksibilan identitetski sustav, specifičnost jezika svedenog na varirajuć odnos neutralne površine i linija jest da se svojom radikalnom jednostavnošću i nenarativnošću ističe u vizualnoj kakofoniji svakodnevnog urbanog prostora. — Sven Sorić

Između dviju tehnika zapisa

Optički je zvuk metoda zapisivanja zvuka na transparentnu filmsku vrpcu. U suštini, zvučni titraji prevode se u titraje svjetla — odnosno u crne ili prozirne površine na filmu. Filmski projektor te titraje prevodi nazad u električne impulse koji se pojačavaju i reproduciraju pomoću zvučnika. Povijesno se razvijaju dvije tehnike zapisa: "frequency modulation" (FM) i "amplitude modulation" (AM) zapis. AM zapis sastoji se od slike zvučnoga vala (waveform), kod kojeg se količina svjetla mijenja po amplitudi, odnosno y-osi. Kod FM zapisa promjena se događa po jedinici vremena, odnosno frekvenciji — zvuk je "kodiran" količinom crnih i prozirnih linija u jedinici vremena. Analogno optičkom zvuku u kasnom devetnaestom stoljeću razvija se i mehanički zvučni zapis. Najzastupljeniji je AM zvučni zapis kojim se zapisuju gramofonske ploče. Teoretiziramo da je moguć i FM mehanički zvučni zapis, u kojem bi se zvuk kodirao u niz izbočenih i udubljenih linija u fizičkom materijalu. — Hrvoje Spudić

Klik, šum, val

Oblikovanje zvuka (sound design) za MBZ jingle konceptualno je izvedeno kao kratka kompozicija trajanja 30'', koja se temelji na trima elementima — kliku,  šumu i sinusnom valu. Ta tri elementa odabrana su zbog svoje jednostavnosti i zastupljenosti u svakodnevnom zvučnom okruženju. Urbani prostor zasićen je nizom šumova raznih boja te klikovima i tonovima koji služe kao signalizacija i znakovi upozorenja. Nadalje, mogli bismo reći da ti elementi predstavljaju osnovne gradbene jedinice glazbe: klik predstavlja ritam, sinusni val predstavlja ton i harmoniju, a šum boju tona. Jednostavnost navedenih elemenata bila je važna kako bi se omogućio njihov zapis u papir tehnikom slijepog tiska i metodom FM mehaničkoga zvučnog zapisa. — Tin Dožić