MBZ

MBZ 2019.

Cijela je svrha ovih projekata u tome da sami čitavo vrijeme i posvuda dolazite do otkrića. Stoga vas ništa ne smije iznenaditi, jer ništa ne smijete ni očekivati. U svakome slučaju, možda se ništa ni neće dogoditi osim što ćete rano ustati, probiti se do ulaza u robnu kuću i zatim otići kući osjećajući se izigrano.

Riječi su to kojima programski „dnevnik“ 10. muzičkog biennala Zagreb, na primjeru MBZ RETROSPEKTIVE '61. – '79. u zagrebačkoj robnoj kući NAMA, argumentira ideju festivala te opravdava svoj škrti pristup u opisivanju festivalskih događaja. Nastao prije točno 40 godina, taj je programski dnevnik autora Nikše Gliga obilježio posebno izdanje MBZ-a, vezano za program pod nazivom Urbofest (Zagreb, 12. – 18. svibnja 1979. godine).

No, čemu taj citat u priči o 30. muzičkom biennalu koji nas očekuje početkom travnja ove, 2019. godine? Naime, ovogodišnji se MBZ, uz programski blok posvećen nastupu Johna Cagea na MBZ-u 1985., u obljetničkome duhu ponajviše nastavio na format, ideje i stajališta Urbofesta, izabravši kao svoj temat upravo grad i glazbu. Naslovni citat tako u svojoj naoko jednostavnoj rečeničnoj kompoziciji otkriva barem tri postulata Urbofesta ne samo kao niza događaja nego i kao načina razmišljanja o umjetnosti i kulturi, a koji se bez imalo sumnje mogu primijeniti i na koncepciju 30. MBZ-a.

 

1. Ništa vas ne smije iznenaditi, jer ništa ne smijete ni očekivati.

            Polemike o visokoj i niskoj, odnosno elitnoj i masovnoj ili popularnoj kulturi u vrijeme socijalizma uzele su maha kako bi se iz njih kristalizirao koncept „demokratizacije umjetnosti“. Jedna je socijalistička krilatica u vrijeme Urbofesta, a koja je obilježila i duh toga programa, upravo glasila: „razviti kulturu kao integrirani dio ljudskog života, kao ‘stvaralačko djelovanje’, a ne kao ekskluzivni događaj.” (Gulin Zrnić) I upravo je ekskluzivnost događaja uvjet koji još i danas uključuje parametar očekivanja – očekivanja publike da će izvedba odgovarati unaprijed zadanom modelu od kojeg može (paradoksalno: opet očekivano) odstupati ili pak očekivanje od publike da svoje predznanje – reklo bi se, „obzor očekivanja“ – prilagodi kako bi mogla konzumirati sadržaj koji joj se pruža. No, i 10. i 30. MBZ, ali i oni između, jednostavnim vokabularom i atraktivnim postupcima pronalaze način da demokratiziraju umjetnost i to, ni manje ni više, odrješavajući i sebe i publiku obveze da očekuje. Događaji na programu 10., kao i 30. MBZ-a više nisu ekskluzivni u pejorativnom smislu; oni su integrirani u grad i zajednicu i bilo tko, koliko god širokog obzora, može im prisustvovati i interpretirati ih – ili im se jednostavno prepustiti.

 

2. Svrha je da sami posvuda dolazite do otkrića. A možda se ništa neće dogoditi.

            I to je u redu. MBZ 2019., kao i onaj iz 1979. godine, dovodi umjetnike sa svih strana svijeta, istodobno njegujući domaća umjetnička ostvarenja (za ovu je priliku naručeno čak 15 novih djela hrvatskih skladatelj(ic)a). Iako se velik broj njihovih djela povodom ovog MBZ-a nastojao integrirati u zajednicu i učiniti bliskim svakom recipijentu, umjetnike se poticalo da se, kako i u slučaju Urbofesta piše proučavateljica performansa u Hrvatskoj Suzana Marjanić, „ostvare kao autonomni aktanti-subjekti“. No, vrijednost njihova rada nije unaprijed upisana; ovogodišnji MBZ daje prostor i etabliranim skladateljima/izvođačima, i mladim umjetnicima koji još traže svoj specifični rukopis, i djeci predškolske, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi. Oštra je linija između skladatelja/izvođača i publike izbrisana, tako da publika svojim prisustvom ili aktivnim djelovanjem može pridonijeti izgradnji nekog djela, instalacije ili performansa. U tom smislu, 30. je MBZ uz svoj glavni program organizirao i programe koji su namijenjeni široj publici različite dobi: primjerice, izradu MBZ slikovnice uz popratni workshop Lucije Stanojević; body percussion radionicu Josipa Konfica; razgovore s umjetnicima i slično. Istodobno, organizirao je programe koji pružaju studentima i mladim umjetnicima priliku da se usavršavaju i istražuju na načine koje im standardni model studija možda ne omogućava: to su, pak, međunarodni skladateljski masterclass, simpozij Arhitektura + Zvuk te zona za slobodnu kreaciju i izražavanje studenata – KNAPANJE. Mogućnosti su stoga postavljene na stol; svatko je slobodan odazvati se programu koji ga zanima i možda doći do nekog novog otkrića. A možda se ništa neće dogoditi!

 

3. Rano ćete ustati, probiti se do ulaza robne kuće i zatim se vratiti kući.

U duhu Urbofesta iz 1979. godine, kada su se, ponovno citirajući Suzanu Marjanić, „nastojale poništiti barijere recepcijske isključivosti neoavangardnoga i postavangardnoga elitizma (toga istog festivala)“ tako da se dio biennalskog programa odvio na otvorenom, i 30. MBZ nastoji probiti granice raspršujući dio svojih događaja po ulicama grada Zagreba.

Temat ovogodišnjeg MBZ-a nosi naslov Glazba.Prostor-Grad.Zvuk te, sukladno svojemu nazivu, promišlja navedeni par s obzirom na brojne parametre: arhitekturu i urbanizam, akustiku, simboličko-filozofska tumačenja i sociološko-političke teme poput egzila, progona, života ulice i (anti)utopijskih struktura. Ipak, 30. MBZ ne zazire ni od „zatvorenih“ prostora u kojima se u posljednje vrijeme razvijaju nove umjetničke struje u svim granama umjetnosti (Lauba, KCM, Booksa, ZPC, Greta i sl.), najavljujući ovogodišnji koncept festivala kao veliki intermedijalni i interdisciplinarni događaj.

Od jutarnjeg probijanja do Galerije Greta kako bi „pokupio“ svoj sonični bicikl i njime se provozao po ulicama grada, preko podnevnog odlaska u Muzej suvremene umjetnosti kako bi stavio Mendizabalove „školjke za uši“ koje rezoniraju na posebnim frekvencijama, pa sve do večernjeg povratka u MSU kojim će se moći prošetati kao preobraženim trgovačkim centrom kulture ili odlaska u ZKM kako bi se prepustio elektroakustičnom baletnom kolažu Hero Is Tired – „heroj“ Biennala moći će isplanirati svoju vlastitu rutu, a programska će ga knjižica natjerati da se višestruko prošeće gradom i zatim, vjerojatno, umoran vrati kući. Heroj je možda umoran. A izigran? To ćemo tek vidjeti.

***

Na koncu, iako se 30. MBZ oslonio na ideje 40 godina starijeg Urbofesta, promišljanje o gradu, glazbi i srodnim pitanjima obogatio je suvremenim pogledima, koncepcijama i skladateljsko-izvođačkim postupcima. Programski je odbor, uz spomenute popratne i predbiennalske programe, dogovorio čak 30 programa koji će se predstavljati tijekom biennalskoga tjedna (6. – 13. 4. 2019.). U njima će se ispreplitati jezici književnosti, vizualne umjetnosti, kazališta i glazbe. Grad će stoga progovoriti jezikom umjetnosti u sklopu različitih koncepcija – od prostornih kompozicija, transformacija zvuka konkretnoga gradskog središta u suvremeno skladateljsko pismo kako bi se pružila jedinstvena interpretacija ili izvukla čvrsta kritička oštrica, do zvučne izgradnje nekoga mogućeg ili nemogućeg, imaginarnoga surogatnoga grada.

Neki će se glazbenici na ovom Biennalu oprostiti od svoje karijere (skladatelj Vinko Globokar), neki će izvoditi magiju različitih umjetničkih disciplina (poput Heinera Goebbelsa), a neki će uz svoje skladateljsko umijeće otkriti i afinitete prema književnom stvaranju (Eivind Buene). No, povedimo se za programskim dnevnikom 10. MBZ-a i nemojmo postavljati očekivanja: na vama je da dalje istražujete i bez očekivanja se prepustite biennalskoj struji.

 

Anamarija Žugić